Mnogi se pitaju šta se krije iza odluke muškarca da započne vezu s drugom ženom, a da ipak ne napušta suprugu. Psihologija nudi zanimljive odgovore koji pomažu da se razumije ova složena situacija, jer stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine na prvi pogled.
Jedan od najčešćih razloga je osjećaj sigurnosti koji brak pruža. Muškarac koji je već godinama u bračnoj zajednici navikao je na stabilnost, poznato okruženje i emocionalnu podršku koju mu supruga daje. Ta sigurnost često je nešto što ne želi izgubiti, bez obzira na nova iskustva.
Psiholozi ističu da ljubavnica ne znači nužno i kraj ljubavi prema ženi. Za mnoge muškarce paralelna veza može biti pokušaj da ispune neku potrebu koja nedostaje u braku – to može biti pažnja, pohvala, osjećaj mladosti ili uzbuđenja. Međutim, to ne znači da žele žrtvovati život koji su izgradili.
Strah od promjena igra veliku ulogu. Napustiti dugogodišnjeg partnera znači promijeniti cijeli način života, rizikovati finansijsku sigurnost, odnose s porodicom i društvom. Mnogi muškarci se ne usuđuju napraviti taj korak jer im je poznato uvijek sigurnije od nepoznatog.
Postoji i snažan osjećaj odgovornosti. Muškarci često osjećaju dužnost prema porodici, djeci i zajedničkim obavezama. Iako u njihovom životu postoji druga osoba, vezanost za porodicu i osjećaj da su stub doma često ih zadržava u braku.
Psiholozi objašnjavaju da ovakvo ponašanje može biti i rezultat podijeljene ličnosti – s jedne strane žele stabilnost, s druge strane uzbuđenje. Ljubavnica je često simbol nečeg novog i zabranjenog, dok je supruga simbol doma, sigurnosti i kontinuiteta.
Važno je naglasiti da muškarci u ovakvoj situaciji često ne planiraju budućnost s ljubavnicom. Za njih ta veza može biti bijeg, ali ne i put ka potpunoj promjeni života. Ljubavnica im pruža trenutnu promjenu i adrenalin, ali to ne znači da žele prekinuti brak.
Često je prisutna i emocionalna podjela. Oni mogu istinski brinuti o supruzi i porodici, ali u isto vrijeme osjećati privlačnost prema drugoj ženi. Psihologija to objašnjava kao sposobnost ljudskog uma da razdvoji emocije i uloge u različitim odnosima.
Jedan dio muškaraca vjeruje da je paralelna veza rješenje za probleme u braku, iako je to privremeno i često neuspješno. Umjesto da razgovaraju sa suprugom ili rade na vezi, biraju kraći put kroz skriveni odnos, nadajući se da će tako zadržati ravnotežu.
Mnogi psiholozi naglašavaju i uticaj ega. Muškarci se često osjećaju snažnije, mlađe i poželjnije kada imaju nekog ko im daje dodatnu pažnju. Ovaj osjećaj može hraniti njihovo samopouzdanje, ali to ne znači da žele uništiti brak.
Ne treba zanemariti ni društvene i kulturne faktore. U nekim sredinama muškarci osjećaju da im društvo više „prašta“ paralelne veze, pa ih doživljavaju kao manje opasne za brak nego što bi to bilo u suprotnom.
Postoji i aspekt navike. Godine zajedničkog života stvore rutinu, a ljubavnica donosi osjećaj novine. Međutim, ta novina često traje kratko, dok se porodične vrijednosti i povezanost s vremenom još više učvršćuju.
Psiholozi upozoravaju da je važno gledati širu sliku. Ako muškarac ne želi napustiti suprugu, to često znači da brak ima duboko ukorijenjene vrijednosti – zajedničke uspomene, ciljeve i emocije koje ni nova veza ne može lako zamijeniti.
Muškarci često razmišljaju i o praktičnim stvarima – podjeli imovine, zajedničkim prijateljima, statusu u društvu. Sve su to elementi koji im daju osjećaj da gubitak braka nosi previše posljedica.
U ovakvim situacijama mnogi se nadaju da mogu „imati sve“, ali rijetko se radi o realnoj slici. Takve veze često izazivaju unutrašnji konflikt i osjećaj krivice, što na kraju može narušiti oba odnosa.
Neki psiholozi smatraju da muškarac koji ima ljubavnicu, ali ostaje sa suprugom, zapravo želi najbolje iz oba svijeta – emocionalnu sigurnost i uzbuđenje. No, dugoročno, to je teško održivo i nosi mnogo rizika.
Važno je naglasiti da ovakva ponašanja ne znače uvijek nedostatak ljubavi prema supruzi. Često su u pitanju neriješeni unutrašnji konflikti, lične nesigurnosti ili nezadovoljene potrebe koje nisu direktno povezane s partnerkom.
Za partnerke koje se nađu u ovakvoj situaciji, najbolji korak je iskren razgovor. Psiholozi savjetuju da se umjesto osude postavi pitanje: „Šta nam nedostaje?“ jer to može otvoriti vrata rješenju.
Na kraju, svaka situacija je različita. Psihologija nudi objašnjenja, ali konačni odgovor zavisi od pojedinca, njegovih vrijednosti, životnog iskustva i spremnosti da se suoči s posljedicama svojih odluka.