Slanina je jedna od onih namirnica oko koje se vodi beskrajna polemika – jedni je obožavaju, drugi je izbegavaju kao da je otrov. U srcu ovih sukobljenih mišljenja nalazi se pitanje koje se često postavlja, a retko iskreno i detaljno odgovara: da li je slanina zaista toliko štetna po zdravlje, ili postoji druga strana medalje koju mnogi previđaju?
Za početak, važno je razumeti da slanina, kao i većina prerađenih mesnih proizvoda, nosi određene rizike po zdravlje ako se konzumira u prekomernim količinama. Međutim, retko ko priča o umerenosti i kontekstu u kojem se ona jede. Kada se pojede povremeno, u sklopu izbalansirane ishrane, štetni efekti mogu biti znatno smanjeni.
Mnogi ljudi povezuju slaninu sa povećanim rizikom od srčanih bolesti, visokog holesterola i povišenog krvnog pritiska. To nije potpuno netačno, ali je nepotpuno. Ono što se često zanemaruje jeste da postoji razlika između industrijske, jako prerađene slanine i domaće, prirodno sušene bez dodatnih aditiva i konzervansa. Kvalitet i poreklo proizvoda igraju ogromnu ulogu.
Neki nutricionisti ističu da su određeni elementi u slanini, poput zdravih masti (posebno ako potiče od organski uzgajane svinje), korisni za telo u manjim količinama. Ove masti pomažu u apsorpciji određenih vitamina i mogu čak doprineti osećaju sitosti, čime se smanjuje potreba za prejedanjem drugim, možda gorim stvarima.
Još jedno zanimljivo zapažanje jeste da ljudi koji jedu slaninu često unose više proteina za doručak, što pozitivno utiče na stabilnost šećera u krvi tokom dana. Ovakav doručak može pomoći kod mršavljenja i održavanja energije.
Ipak, treba naglasiti da je prekomerna konzumacija slanine – naročito one pune natrijuma i nitrata – povezana s povećanim rizikom od raka debelog creva, što su potvrdile i pojedine studije Svetske zdravstvene organizacije. Ali, ključno je reći – “prekomerna konzumacija”, a ne povremeni zalogaj uz jaja ili sendvič.
Važno je i kako se slanina priprema. Prženje na jakoj temperaturi uzrokuje nastanak štetnih jedinjenja koja dodatno opterećuju organizam. Pečenje na nižoj temperaturi ili u rerni bez dodatih ulja može biti manje štetno rešenje. Takođe, kombinovanje slanine sa svežim povrćem ili vlaknima može pomoći u smanjenju negativnog uticaja.
U poslednje vreme raste broj ljudi koji se okreću “keto” i “low carb” dijetama, gde se slanina često preporučuje kao deo jelovnika zbog visokog udela masti i proteina. Iako ovakvi režimi ishrane mogu imati određene prednosti, posebno kod osoba sa insulinskom rezistencijom, ključno je osluškivati signale sopstvenog tela.
Zanimljivo je da su neka istraživanja pokazala da ljudi koji uživaju u ukusima i jedu raznovrsno, pa čak i povremeno slaninu, imaju manje problema s prejedanjem i emocionalnim prejedanjem. Oduzimanje omiljene hrane često vodi do kasnijih “izleta” u nezdravim količinama.
I dok jedni potpuno izbacuju slaninu sa svojih jelovnika iz straha, drugi je jedu svakodnevno bez razmišljanja. Istina je negde na sredini. Edukacija o sastavu hrane, poreklu i načinu pripreme daleko je važnija od slepog izbegavanja.
Slanina može biti deo zdrave ishrane ako se pažljivo i pametno uklopi u dnevni unos kalorija i nutritivnih vrednosti. Ljudi sa srčanim problemima, visokim pritiskom ili povišenim holesterolom ipak bi trebalo da budu oprezni i da se posavetuju sa lekarom.
Za kraj, vredi reći i ovo – ne postoji savršena hrana, ali postoji pametan pristup ishrani. Demonizacija jedne namirnice ne vodi ničemu, kao ni njeno bespogovorno veličanje. Svesnost, umerenost i razumevanje sopstvenih potreba ključ su zdravlja.
Ukoliko volite slaninu, ne morate je zauvek izbaciti. Samo budite mudri u količini, učestalosti i načinu pripreme. Vaše telo će vam biti zahvalno.