Svekrva je uvrijedila poklon mog muža pred svima. Tada je shvatila da se u mom braku ne miješa.
Moj trideset i drugi rođendan trebao je biti jednostavan, ali poseban. Moj suprug, Marko, trudio se da napravi ugodno veče. Naša dnevna soba bila je ukrašena svjetlima, svijećama i velikom domaćom tortom. Pozvao je moje roditelje, nekoliko bliskih prijatelja i, naravno, svoje roditelje, sestru i zeta.
Veče je počelo predivno. Moj otac je ispričao smiješnu priču iz djetinjstva koja je sve nasmijala. Soba je bila ispunjena toplinom.
Došlo je vrijeme za poklone. Moji roditelji su mi dali kovertu s novcem, a Markova sestra mi je poklonila set za njegu kože. Markova majka, Linda, dala mi je mekani peškir – praktično, kao i sve što je ona birala.
Zatim je Marko ustao i predao mi malu, baršunastu kutiju. Dlanovi su mi se znojili. Otvorila sam je polako, i tu je bio – delikatan zlatni prsten s dijamantom koji je blistao pod svjetlom. Bio je to prsten koji sam toliko puta gledala, ali se nikada nisam usudila da tražim.
“Marko… ovo je sigurno koštalo bogatstvo,” šapnula sam. “Za tebe? Ništa nije previše,” rekao je, smiješeći se onim pogledom od kojeg mi srce omekša.
Zagrila sam ga i poljubila, i na trenutak sam bila na sedmom nebu. Ali onda se atmosfera promijenila.
“Stvarno, Marko? Pričamo o finansijama, a ovo je ono na šta trošiš novac?” Lindin glas je zazvonio, dovoljno oštar da presječe smijeh.
Svi su se ukočili. Gosti su gledali u svoje tanjire, pretvarajući se da ne čuju.
“Mama,” rekao je Marko, mirno, ali čvrsto. “Štedio sam za ovo dugo. U redu smo, molim te, ne brini.”
Ali Linda se nagnula naprijed, a njen ton je bio još grublji. “Kuća tvoje sestre se raspada, potrebna joj je pomoć. Umjesto da joj pomogneš, ti bacaš novac na nakit? To je neodgovorno.”
Obrazi su mi gorjeli. “Ali to je moj rođendan,” rekla sam.
Ona mi je odmah uzvratila. “A šta je s tvojom majkom, Marko? Nikada nije dobila ni upola tako nešto lijepo od tebe!”
Riječi su visile u zraku poput šamara. Gosti su se nelagodno premještali. Noć koja je bila puna smijeha sada je bila zagušujuće tiha.
Lindin glas postao je glasniji, optužujući nas da smo nezahvalni, sebični i bezbrižni. Svaka riječ je bila teža od prethodne. Sreća koju sam osjećala prije nekoliko trenutaka bila je oteta. Na kraju, nešto u meni je puklo.
Skinula sam prsten s prsta, a dijamant je uhvatio posljednji tračak svjetlosti, i stavila ga na sto ispred nje. “Ako te ovaj poklon toliko uzrujava, uzmi ga,” rekla sam tihim, ali čvrstim glasom. “Ono što mi je najvažnije nije prsten – već činjenica da imam muža koji me voli. Možda to ne možeš vidjeti, jer si toliko usredotočena na poređenje, osuđivanje i vođenje računa. Ovo nije o novcu, Linda. Ovo je o zavisti.”
Tišina koja je uslijedila bila je toliko oštra da mi je gotovo povrijedila uši. Lindino lice je pocrvenjelo. Naglo je ustala, zgrabila torbicu i izletjela iz kuće, zalupivši vratima za sobom.
Sjela sam, gledajući u svoj komad torte. Smijeh i toplina su nestali. Moje srce je bilo ispunjeno ljutnjom, tugom i krivicom. Marko mi je stavio ruku na ruku, nježno je stisnuvši, ali ni njegov dodir nije mogao izbrisati težinu u mojim grudima. Prsten je stajao netaknut na stolu, više nije bio simbol radosti, već sukoba.
Kasnije te noći, nakon što su svi otišli, ležala sam u krevetu i ponovo proživljavala taj trenutak. Jesam li prešla granicu? Trebala sam ostati tiha i pustiti njene riječi da prođu? Ili je ovo bio prvi put da sam se istinski zauzela za sebe?
Još uvijek ne znam odgovor. Znam samo da bi nas rođendani trebali podsjećati na ljubav i zajedništvo – a moj se pretvorio u test s kojim se nikada nisam očekivala suočiti.