Izašli su na romantičnu večeru – ali kada je muškarac ugledao konobaricu, srce mu je stalo. Bila je to njegova bivša supruga.Rajan je sjeo za sto u skupom restoranu, ponosan što je sada mogao da priušti ovakva mjesta. Njegova djevojka Vanesa pričala je o poslu, ali Rajan je gledao samo jedno lice.
Ana. Njegova bivša žena. Žena koju je ostavio prije pet godina da bi se fokusirao na karijeru.Radila je kao konobarica, mršavija nego što je pamtio, s pogledom koji je krio godine borbe.
Kada su se njihovi pogledi sreli, vrijeme je stalo.Kasnije, dok je stajao pored kuhinje, Ana mu je rekla hladno: „Bio si previše zauzet gradeći imperiju da bi primijetio šta sam žrtvovala za tebe.“
Rajan je te noći jedva slušao Vanesu. Svaka riječ koju je Ana izgovorila odzvanjala mu je u glavi. „Šta je žrtvovala?“ pitao se iznova dok su izlazili iz restorana.Kod kuće je otvorio staru kutiju s uspomenama. Njihove zajedničke fotografije, stare bilješke, računi – podsjetnici na dane kada su oboje živjeli u malom stanu i sanjali o boljoj budućnosti.
Sjetio se noći kada je odlučio da napusti brak. Rekao je Ani da mu je fokus potreban na poslu i da brak ne može da preživi. Ona je samo klimnula, bez svađe.Sada mu je njeno tiho prihvatanje izgledalo kao teret, kao da je ona znala da će platiti cijenu umjesto njega.
Narednog dana vratio se u restoran, nadajući se da će je ponovo vidjeti. Ana je izbjegavala kontakt očima, ali on je čekao kraj smjene.„Molim te, pričaj sa mnom,“ rekao je dok su izlazili iza restorana.
Ana je uzdahnula. „Kad si otišao, Rajane, ostala sam sa dugovima koje si napravio da bi započeo posao. Platila sam ih sama. Prodala sam porodično nasljedstvo da te ne bi gonili sudovi.“
Rajan je osjetio knedlu u grlu. „Zašto mi nisi rekla?“„Jer si bio sretan što ideš dalje. Nisam htjela da te sputavam,“ odgovorila je.„I zato sada radiš ovdje?“ pitao je tiho.
„Da. I još dva posla. Sve dok se dugovi nisu isplatili.“Njegove oči su se napunile suzama. Milioni koje je zaradio nakon toga, luksuzni stanovi i putovanja – sve je to stajalo na njenim leđima.
„Žao mi je, Ana. Nisam znao,“ promrmljao je.Ona je slegnula ramenima. „Nije tvoje izvinjenje ono što mi je trebalo. Trebala mi je tvoja zahvalnost dok je sve to trajalo.“
Sljedećih dana Rajan je razmišljao o svemu. Prebacio je značajan dio svojih udjela u kompaniji na fondaciju za pomoć ženama koje prolaze kroz razvod i finansijske probleme.
Ponovo je otišao u restoran, ovaj put ne da traži oproštaj, nego da joj kaže: „Duguješ mi ništa. Ja dugujem tebi.“Ana ga je pogledala, ovaj put bez gorčine. „Možda je i vrijeme da se oboje oslobodimo prošlosti.“
Otišao je s osjećajem da je konačno zatvorio krug – ne zato što ju je vratio u svoj život, nego zato što je ispravio bar dio nepravde koju je napravio.Kasnije te večeri poslao joj je pismo: „Tvoja žrtva me napravila čovjekom kakav sam danas. Hvala ti.“
Ana ga nikada nije odgovorila. Ali mjesec dana kasnije, čuo je da je napustila restoran i upisala školu za nastavnike.Rajan je znao da to nije pomirenje – ali bio je siguran da je pomogao da dobije novu šansu.