Sunce je peklo asfalt ispred male benzinske pumpe na autoputu. U radnji je Emily brisala pult i gledala na sat, čekajući kraj smene. Bila je tiha, vredna devojka, uvek nasmejana i spremna da pomogne svakom ko uđe.
Te popodne, na pumpu je stao stari kamion. Iz njega je izašao mršav čovek sa iznošenom jaknom i umornim očima. Zatražio je samo deset dolara goriva. Emily je primetila da u novčaniku nema gotovo ništa osim nekoliko sitnih novčanica.
U trenutku odluke, poništila je transakciju i sama stavila dvadeset dolara iz svog novčanika. „Dovoljno da stignete gde treba,“ rekla je tiho.Čovek je zastao, oči su mu zasijale. „Idem kod ćerke… na operaciju,“ promrmljao je.
Emily se samo nasmešila i poželela mu srećan put.Ali dvadeset minuta kasnije, menadžer je besno izašao iz kancelarije. „Da li si upravo poklonila gorivo?“„Platila sam svojim novcem,“ rekla je.
„Ne zanima me. Ovo je krađa. Otpuštena si.“Emily je stajala pored kase, srce joj je udaralo, dok su joj oči bile pune suza – i tada su se na parkingu začule sirene i duga limuzina se zaustavila ispred pumpe…
Vrata su se otvorila i izašao je stariji muškarac u belom odelu, oslonjen na štap. Bio je to gospodin Reynolds – vlasnik cele franšize benzinskih stanica.„Gde je Emily?“ upitao je mirno.
Menadžer je požurio da mu priđe. „Gospodine Reynolds, upravo sam je otpustio. Dala je gorivo besplatno nekom čoveku—“„Mojem sinu,“ prekinuo ga je Reynolds, a ton mu je bio leden.
Simmons je zinuo. „Vašem… sinu?“„Da. Moj sin je otišao u bolnicu jer mu je ćerka na operaciji. Pozvao me je i rekao da mu je jedna mlada žena pomogla kad mu je ponestalo novca.“
Reynolds se okrenuo ka Emily, koja je još uvek stajala pored kase, zbunjena i uplakana. „Hvala ti,“ rekao je. „Zbog tebe je stigao na vreme. Ti si razlog što je moja unuka imala oca pored sebe kad se probudila iz operacije.“
Emily je jedva izustila: „Drago mi je da je sve u redu, gospodine.“„Ne samo da nisi otpuštena,“ rekao je Reynolds, „nego ćeš od danas biti menadžer ove pumpe. A ti,“ okrenuo se prema Simmonsu, „si slobodan da ideš – zauvek.“
Simmons je pobeleo, ali nije smeo da progovori.Reynolds je izvadio ček i predao ga Emily. „Ovo je bonus za tvoj gest. Kompaniji su potrebni ljudi koji znaju šta znači biti čovek.“
Emily je zadrhtala i uzela ček. Srce joj je kucalo od olakšanja.Kasnije te večeri, dok je sedela na verandi sa hladnim čajem, gledala je zalazak sunca i pomislila kako ponekad najgori trenuci otvore vrata ka nečemu mnogo većem.