U društvu koje često glorifikuje snalažljivost, egoizam i hladnu proračunatost, dobre žene, one koje nesebično vole, pomažu i daju sebe do kraja, često se nađu na najtežem životnom putu. Njihova dobrota, umesto da bude nagrađena, često biva iskorišćena. Psiholozi godinama proučavaju ovaj fenomen i slažu se u jednom – postoje duboko ukorenjeni psihološki i društveni razlozi zbog kojih dobre žene prolaze teže nego što zaslužuju.
Dobra žena u detinjstvu često uči da bude poslušna, da ne diže glas, da se ne buni i da uvek bude “dobra devojčica”. Ta navika da potiskuje sopstvene potrebe zarad mira i sreće drugih, prati je kasnije kroz život, posebno u partnerskim odnosima. Ne zna da postavi granice, jer je naučena da ljubav znači žrtvu, a ne ravnotežu.
Kada dobra žena uđe u vezu, ona ne bira prema tome koliko će joj neko uzvratiti, već prema tome kome je najpotrebnija. U tom obrascu, često bira partnere koji su emocionalno nestabilni, nezreli ili čak toksični. Ona veruje da će svojom ljubavlju “popraviti” drugu osobu, ali u tom pokušaju često gubi sebe.
Takve žene se retko žale. One trpe. Trpe jer misle da je njihova dužnost da izdrže. Da se bore. Da poprave sve što je slomljeno. Ali u toj tišini i unutrašnjem trošenju, njihova snaga počinje da slabi, a njihova duša da puca. Umesto podrške, često dobijaju još više očekivanja, još manje zahvalnosti.
Društvo ih dodatno gura u taj začarani krug. Često se od žena očekuje da budu stub porodice, nežne, strpljive, tihe i uvek nasmejane. Kada pokušaju da se izbore za sebe, bivaju okarakterisane kao “teške”, “hladne” ili “mušičave”. Zato mnoge dobre žene jednostavno odluče da je lakše ćutati.
Psiholozi ističu da je posebno opasno kada dobre žene postanu svesne da su na gubitku – ali i dalje nastavljaju po starom. Tada se stvara emotivna zamka u kojoj žena vidi istinu, ali je više ne može promeniti, jer ne zna kako da bude drugačija bez osećaja krivice. Osećaju da bi imanje čvrstih granica bilo sebično, iako to nije.
Mnoge dobre žene su izuzetno empatične. One osećaju bol drugih kao svoj. I baš ta njihova empatija postaje njihova slabost u svetu koji često ne zna da se odnosi sa poštovanjem prema tuđoj dobroti. Ljudi koji imaju narcisoidne osobine, manipulatori i emotivni predatori vrlo lako prepoznaju dobre žene – i koriste ih.
Njihova potreba da usreće druge ih često vodi u iscrpljenost, emocionalni burnout i hroničan osećaj da nikada nisu dovoljno dobre. I što više daju – manje dobijaju zauzvrat. Na kraju, ostaju prazne, neshvaćene i često same.
Jedan od razloga zašto dobre žene najgore prođu jeste i to što retko traže pomoć. One žele da izgledaju kao da imaju sve pod kontrolom. Kada se suoče s problemima, povlače se u sebe i pokušavaju sve rešiti same. A istina je – niko ne može sve sam. Čak ni najjače žene.
Ono što dodatno otežava položaj dobrih žena jeste što im okolina često zavidi na njihovoj dobroti, samilosti i mirnoći. Umesto da budu uzori, one postaju mete. Ljubomora onih koji nemaju snagu da budu iskreno dobri često se izliva kroz ogovaranje, podmetanja i ponižavanja.
Mnoge od ovih žena počinju da veruju da nešto nije u redu s njima. Pitaju se zašto uvek one najviše daju, a najmanje dobijaju. Osećaju se nedovoljno vrednima, iako su upravo one stubovi mnogih života oko sebe. U toj borbi sa samopouzdanjem, često pristaju na manje nego što zaslužuju.
Psiholozi napominju da dobre žene moraju da nauče jednu važnu lekciju – da se ne mora sve trpeti da bi se volelo. Da se granice ne postavljaju iz mržnje, već iz ljubavi prema sebi. Da odbijanje ne znači da si loša osoba. I da “ne” može biti jednako plemenito kao i “da”.
U partnerskim odnosima, dobre žene često zaborave da ljubav nije samo davanje – već i primanje. Ljubav u kojoj jedna strana daje, a druga samo uzima, nije odnos, već emotivna eksploatacija. One moraju da nauče da ljubav koja boli, iscrpljuje i ponižava – nije prava ljubav.
Vreme je da se dobre žene prestanu stideti svoje dobrote. Vreme je da nauče da se mogu voleti i bez žrtvovanja. Da mogu reći “dosta je” bez griže savesti. Da njihova osećanja nisu manje važna od osećanja drugih.
Ako ste dobra žena i osećate da ste uvek na poslednjem mestu, zapamtite – vi niste manje vredni. Vaša vrednost ne zavisi od toga koliko vas drugi cene, već koliko vi cenite sebe. I ne, nije vaša krivica što vas neki nisu znali prepoznati.
Ovaj svet ne bi bio isti bez dobrih žena. Ali dobre žene moraju naučiti da budu dobre i prema sebi. Da je sasvim u redu reći “ne mogu”, “neću” i “zaslužujem više”. Jer istinska snaga nije u ćutanju i trpljenju – već u hrabrosti da zaštitiš svoje srce.
U toj tišini, među gomilom razočarenja, često se rađa najdublja mudrost. Dobre žene kada shvate svoju pravu snagu, više nikada ne dozvoljavaju da budu tretirane manje nego što zaslužuju. I tada počinje njihov pravi život.